Perspektiva iz ćoška
19.12.2010., nedjelja
Balaševićeva proročanstva
|
I tako....vijest da Balašević dolazi u Lijepu našu (važnije - u Osijek) pogodila me kao infarkt. Stezanje u prsima, otežano disanje, a opet neka toplina i adrenalin (jer infarkt kakav god da je - od srca je) prozujali su kroz mene k'o Messi kroz Realovu obranu. Poput narkomana na odvikavanju prvo sam prolazio kroz poricanje ( ne vjerujući u vijest koju čitam na monitoru), potom kroz agoniju odbrojavanja sekundi do koncerta sve dok nije došao i taj dan. Ali...idemo redom......... Pročitavši vijest odmah sam se latio mobitela kako bih istu podijelio s nekolicinom glazbenih istomišljenika koji su (naravno) vijest znali već prije mene i tada je krenuo službeni lov na ulaznice. Osobu koja je bila zadužena za kupovinu ulaznica gnjavio sam danima govoreći: "ustani rano, budi prvi tamo, brzo će se rasprodati". On je samo smireno odgovarao:" ne boj se nećemo ostati bez karte, ne budi dosadan". Prošlo je tjedan dana od dana prodaje ulaznica (ili dvije na dan puta sedam ako brojimo kroz tablete za živce), a svoju još nisam imao u rukama. Sve što sam dobio bio je sms u kojem je pisalo da je ulaznica riješena. Meni kao vječnom pesimistu kojemu je čaša uvijek napola prazna to nije bio dovoljan dokaz. Nakon 200 tisuća poziva i 40-ak sms poruka (par dana prije samog koncerta) pojavljuje se on s ulaznicom i riječima: "evo ti karta, smiri se već jednom". Napokon je došao i taj dan. Obavljene su posljednje pripreme i ubrzo sam se našao u automobilu punom ljudi spremnih za panonskog mornara i njegove hitove. Odjednom sam čuo glas koji govori: "znaš, moramo ti nešto reći.....bilo je problema s ulaznicama, ali sad je sve u redu". Još nisam ni stigao "provariti" rečenicu koju sam čuo (vjerojatno zbog toga što nisam bio siguran da je upućena meni), a već je automobilom odjekivao smijeh svih prisutnih osim, naravno, autora ovih redaka. U tom trenutku sam bio siguran da je rečenica bila upućena meni. Tada je nastavio: "kupio sam ulaznice, sve je prošlo u redu, ali sam potom (s ulaznicama u džepu) otišao s ekipom na cugu, malo sam previše popio i saznao drugo jutro da mi fali jedna (točnije moja) ulaznica. Tjedan dana sam ju tražio kao budala ali je nisam mogao naći pa sam ti donio moju odlučivši kako ja neću ići. Ali evo par minuta prije samoga polaska jedan poznanik mi je javio da on ne može ići jer mu se djevojka razboljela pa mi je ponudio njihove dvije ulaznice. I eto... to ti je cijela priča, ali, kao što rekoh, sad je sve u redu". Nisam znao što bih rekao, ni kako reagirati na te riječi ,jednostavno sam, uz riječi:" konjino jedna" nastavio smijeh koji su oni započeli prije nekoliko trenutaka osjećajući se u tom trenutku kao budala kojoj ispričaš vic pa ga tek sutra "skonta". Ušavši u dvoranu, nakon pronalaska savršenih pozicija, čekali smo Đoletov izlazak na pozornicu i gledali kako se dvorana polako puni. Na opću radost i vrištanje svih prisutnih u dvorani se pojavio Đole, a odmah potom i njegova Panonska Mornarica. Nizali su se hitovi i iskreno sam se oduševio koliko mladih ljudi zna njegove pjesme, i to u svako "slovo". Tada, između pjesama Đole je rekao slijedeće: "znate,....rekli su mi da su karte za večerašnji koncert rasprodate, a ja sam im odgovorio - nisu rasprodate, samo su našle put do onih kojima su namenjene". U tom trenutku sam protrnuo od glave do pete ne znajući više gledam li na pozornici Balaševića , Nostradamusa ili Babu Vangu. Cijelo društvo "bacilo" je pogled u osobu koja je napravila zbrku s ulaznicama, a ja sam mu rekao:"e prijatelju moj, ako se ovo ne odnosi na tebe, ne odnosi se ni na koga". Nakon skoro četiri sata nezaboravnog provoda vraćali smo se prema automobilu s osmjehom na licima znajući da ćemo detalje s koncerta dugo pamtiti, a (ne)zgodu s ulaznicama kroz smijeh prepričavati pitajući se - kako je Đole znao? Pokazuju li se moje sumnje da ni on ni njegovi stihovi nisu s ovog planeta točnima? Možda nikada nećemo saznati, ali ću mu ipak poslati mail u kojem ću ga pitati kad ću dobiti na lotu ;) Tko zna (vjerojatno on) - možda mi i odgovori :) |
